Wednesday, December 16, 2009

Šta se dešavalo prethona tri meseca

Eh. Danas slučajno preletim prethodne postove i shvatim koliko mi znači da imam kakav-takav zapis, neki trag o periodu koji je iza mene i odlučim, po ko zna koji put, da ću redovno da pišem. Da bar probam.

Iva je juče napunila tri meseca. Ona je tako zanimljivo stvorenje da je meni nemoguće da prestanem da joj se divim. Svaki dan je neki novi momenat. Danas se malo posle šest, vreme u koje je ranije kao po komandi plakala 'bez razloga' sat ili dva, lepo izvikala na sve prisutne. Na mene, na baku, na jastuk, na plafon, na omiljenu igračku zvanu Ge. Da, ima omiljenu igračku. S jednakim entuzijazmom voli i beli jastuk sa crnim grančicama. Voli da se okrene na stranu, skroz se izvije, kao slovo C. Ne voli dugo na jednom mestu ili u istom položaju. Što povlači pitanje zašto se u stomaku nije više vrtela? Dovoljno dugo da bi se lepo okrenula i uštedela nam obema taj carski rez? Znam da oni koji nisu iskusili tu operaciju tvrde da je lakše i za mamu i za bebu. Tu sam frazu čula više puta i ne sumnjam da je do nekle i tačna. Ali reći ću (vam?), meni ništa tu lako nije bilo a ni njoj obzirom da su je jedva iščupali jer nije htela da izađe. Small wonder, nije htela da izađe kad se tamo neko rešio da je vreme. Jedino me teši što su nekakve male kontrakcije počele par sati pre porođaja i da sigurno ne bi čekala još dugo.

Mogla bih o tom danu da pričam sto puta i da se ne umorim. Nikad mi ništa nije bilo tako apsolutno fenomenalno. Svaki minut mi je bio pun svega. Da mogu ponovo da proživim jedan dan svog života to bi sigurno bio taj. Ipak, imam još prilično zdravog razuma pa neću ovde razglabati o tome, bar ne odmah.

Danas je sreda i ova nedelja se naravno neumitno bliži kraju a sa njom i moje odsustvo. Hvata me jeza od pomisli na povratak na posao i po prvi put počinjem da mislim da je loto zapravo potpuno legitimna opcija, sasvim solidan plan B ili plan C na primer. Ja još nemam plan A tako da je svejedno. Ali jedno mi je jasno - biti mama ili čak domaćica! Zašto mi niko nikad nije rekao da je to najbolje što bi meni moglo da se desi? Moje idealno zanimanje? Niko nikad. Malo sam kivna.