Tuesday, May 5, 2009

21. nedelja i ostali demoni

Od prošlonedeljnog kratkog oglašavanja nije bilo skoro ništa. Tu i tamo po neko kuckanje u stomaku ali ne baš jasno, ne dovoljno da znam da je ona a ne neki drugi proces tu u okolnim organima. Počela sam malo kao i da očajavam (što je ok, očajavanje je još i najblaže što mogu u poslednje vreme) dok sinoć nisam ostala budna duže nego inače... Ispostavilo se da je gospođica Tina*/Lena*/Marina* noćna ptica i da posle jedan mogu da se osete njeni pokreti i razne aktivnosti čak i pod rukom a ne samo iznutra!

Što je lepo. Bolje party-girl nego neka što ustaje rano samo da bi sve npr. raspremila po kući.

U vezi sa očajavanjem kao najmanjim zlom: verujem da je sve zbog hormona. Kad mi neko kaže 'to ti je zbog hormona' prihvatam i ne bunim se. Neću valjda da mislim da su ova najnovija ludila neka stara samo malo intenzivnija? Da je moja, oduvek fantazijama sklona persona sad samo dobila priliku da se dobro razmahne? Ne, neka budu hormoni. Dakle, pod uticajem hormona, ponekad se probudim tužna. Onako, nema-nade-sve-je-crno tužna. Tako tužna (da nije zbog hormona rekla bih depresivna) ulazim u kupatilo, tuširam se i odjednom shvatam da je unutra, unutar mene, biće. Sa glavom, nogama, telom, itd. Izvinite, ali to je prilično užasna pomisao koja ume i da uplaši. Ne mene naravno, i ne nekog normalnog, nekog npr. ispunjenog ljubavlju, lepotom i svim tim majčinskim, prirodnim, osećanjima, nego eto, samo zbog hormona. Ili, npr. i isto pod tušem, pada mi na pamet da će jedina osoba pored mene prisutna u stanu, s kojom živim već evo osam godina, da će moj muž dakle, ući u kupatilo, tu na licu mesta, i ubiti me. Nožem. Nema potrebe da navodim više primera tih ludih misli a i nema mesta brizi, to su hormoni. Prođe to. Uglavnom sam vrlo lepo raspoložena i vedra i samo o tome treba pričati sa, recimo, svojom mamom. Njoj NI POD TAČKOM RAZNO ne treba pominjati one druge ideje.

Imala sam i četiri dana grozne mučnine (one iste koja prolazi posle prva tri meseca or so) ali i to je prošlo. Sad ću se malo primiriti i čekati da počne njeno lupkanje, možda krene ranije nego sinoć.


*Imena na koje je drugi učesnik stavio veto.

2 comments:

  1. Pa da, to ti je draga moja sve zbog hormona. :)

    ReplyDelete
  2. Sve zbog hormona. Danas i juče bezrazložni plač, ludilo.

    ReplyDelete